Obiteljski vrt
 
 
Mediteranska kuhinja nezamisliva je bez dodavanja začinskog i aromatičnog bilja. Upravo ono, svježe ubrano ili sušeno, samoniklo ili uzgojeno, maštovitim i znalačkim odabirom, lakoćom pretvara naoko jednostavni obrok s malo namirnica u izvanrednu kulinarsku kreaciju. Stoga smo u jednom dijelu našeg vrta stvorili malu oazu, koji služi za predstavljanje najčešćih aromatičnih i začinskih biljaka našeg podneblja i upoznavanje s tom predragocjenom florom, ali i za svakodnevno korištenje u pripremi mirisnih i ukusnih kulinarskih čarolija!
Pelin

Za pelin legenda glasi da je božica Artemida darovala pelin ženama za olakšavanje poroda te je tako i dobio latinsko ime - Artemisia absynthium. Miris biljke je specifične arome i jak, dok je okus veoma gorak i trpak. Biljka cvate od srpnja do rujna.I list i čitava biljka suši se u hladu na vjetrovitu mjestu, te se radi sušenja mora češće preokretati.
više...
Sabrana biljka, pa makar se upotrebljavala i za dobivanje eteričnog ulja, ne smije sadržavati odrvenjele dijelove stabljike, niti se smije sabirati kada je ocvala. Pelin sadrži niz ljekovitih tvari, a prije svega eterično ulje, sastavljeno od niza složenih organskih spojeva. Pelin je biljka koja se najčešće koristi za pospješenje probave i probuđivanje apetita. Pelin je sredstvo za jačanje, pobuđuje izlučivanje žuči i jetre i otklanja veoma brzo sve probavne smetnje i nadimanja. Od pelina se često radi gorki liker-pelinkovac. Domaći pelinkovac se radi na način da se peče s lozom rakijom ujesen kada se loza-lozovača peče. U ranu jesen se prikupi iscvjetali pelin tako da se može osušiti dok se počnu peći rakije.Na stotinjak kg materijala bi se stavilo par kg suhog pelina i peklo-destiliralo na isti način i kao obična rakija.Ili drugi način, je da se u gotovu rakiju lozovaču stavi prethodno oprani i osušeni pelin te se već za par dana dobije veoma gorko piće. Od pelina se radilo i pelinovo vino na način da se stavi 20 g biljke u litru vina. To se tako ostavi da vino izvuče željenu gorčinu.
manje...
Ružmarin

(lat. Rosmarinus officinalis) je ljekovita i aromatična biljka. Ime je dobio po latinskim riječima ros (rosa) i marinus (more), u prijevodu \"morska rosa\", budući da na njegov rast povoljno utječe morski povjetarac koji prenosi vlagu. Kroz povijest je ružmarin bio vrlo omiljen, a posebno mjesto među biljkama ima zbog simbolizma za koji je vezan. više... od tisuću godina je cijenjeni začin i prirodni lijek, kojeg su voljeli i grčki bogovi.
više...
U starom vijeku bio je posvećen Afroditi, božici ljepote i ljubavi. Stari narodi su bili dobro upoznati s ovom biljkom, koju je pratio glas da poboljšava pamćenje, pa su je grčki studenti stavljali na glavu kada su pripremali ispite. Bio je korišten za vjenčanja, ali i za sprovode, za ukrašavanje krovova crkava i za svečane dvorane, kao tamjan u vjerskim obredima i protiv uroka. Njegov ljekoviti dio čine samo listovi i eterično ulje dobiveno destilacijom listova ružmarina. List sadrži jedan do 2,5 posto eteričnog ulja. Ružmarinovo ulje nastaje destilacijom listova ili grančica, a njegova kvaliteta ovisi o klimi i položaju. Smatra se da ovo ulje podiže energiju te stimulira i suzbija prekomjerno znojenje. Esencijalno ulje ružmarina koristi se u aromaterapiji za povećanje koncentracije, pamćenja i opuštanje od stresa. Ružmarin se može koristiti: za poboljšanje pamćenja i koncentracije protiv depresije kod glavobolje kao prirodan antibiotik kod bolova u mišićima kod gihta i reumatizma kod probavnih smetnji i grčeva za stimulaciju rada bubrega kod opadanja kose i prhuti kao prirodan afrodizijak Postoje tri do četiri kemotipa eteričnog ulja. To je iznimno bitno, jer se u nas, nažalost, rijetko precizira kemotip eteričnog ulja, a to je kemotip kamfor (tipičan za Dalmaciju) koji je i najbolji analgetik (sredstvo protiv bolova, primjerice kod artritisa) dok npr. ružmarin verbenon nema nikakav utjecaj na bol. LIST RUŽMARINA Službeno je odobren za liječenje manjih jetrenih tegoba, problema u lučenju žuči te probavnih tegoba poput otežane probave. Tradicionalno se koristi za liječenje reumatoidnog artritisa i loše periferne cirkulacije. Kao i mnoge biljke, ružmarin je u nekim krajevima služio kao panaceja (lijek za sve), od \"trovanja krvi\" do sredstva za izazivanje pobačaja. Njegovo korištenje kao začina, pogotovo u masnijim jelima i težim umacima, uz maslinovo ulje i ribu, govori o mudrom opažanju povoljnog djelovanja na rad žuči. U malim količinama, izvrstan je začin za juhe, pečenja i meke sireve. Kako bi poprimilo aromu, u jelo se stavi stručak ružmarina, koji se poslije izvadi. Ružmarinom možete aromatizirati ulje ili ocat. Zajedno s timijanom, origanom, majoranom i čubrom sastojak je čuvene mediteranske mješavine začinskog bilja - provansalske trave, koja se koristi u pripremi variva i jela s rajčicama. Ružmarin pojačava aromu rajčice, bundeve, krumpira, patlidžana, graška i leće. Pečeni krumpir uz dodatak ružmarina, može biti samostalni obrok ili izvrstan prilog.
manje...
Kadulja

(lat. Salvia officinalis) je već 4.000 godina na glasu kao čudesna biljka koja liječi mnoge bolesti, a kod nekih je naroda i na glasu svetosti. Njezino ime Salvia dolazi od latinskog glagola salvum što znači spasiti-dakle spasiteljica, a odatle dolazi i nezin drugi naziv kod nas –Žalfija. Zapisano je da su je stari narodi koristili ne samo kao lijek već i u raznim obredima,
više...
Egipćani za balzamiranje i mumificiranje, stari Rimljani su imali čitav obred kod njezinog branja, američki Indijanci su je palili u obrednoj vatri i nosili je oko vrata pri ritualnom plesu. Koristili su ju za liječenje skoro svake bolesti pa je zbog toga dobila status svete biljke. Možda i naš naziv kadulja dolazi od glagola kaditi, jer su je ljudi koristili za pročišćavanje svojih domova kađenjem dok nije to mjesto u vjerskim obredima a u istu svrhu i u svetištima i u kućama preuzeo tamjan. Premda predaja kaže i to da je Sveti Ivan Krstitelj uz gospinu travu posvetio i kadulju što tim biljkama daje svetost i vječnu ne promjenjivost.Državnom biljkom proglasio ju je Karlo Veliki kada ju je u svojim strogim propisima Kapitularima uvrstio među 72 biljke koje se obavezno moraju uzgajati u svim seoskim, gradskim i samostanskim vrtovima (zajedno s peršinom, čuvarkućom, piskavicom, koprom, matičnjakom itd). Cijenili su je i istočni narodi – Kinezi su za sanduk kadulje davali tri sanduka svoga čaja. No, kadulja je cijelu tu slavu postigla prije svega bezbrojnim primjerima svoje ljekovitosti. Stari su je narodi upotrebljavali kao lijek maltene za sve bolesti. Kadulja je samonikla zeljasta biljka prekrivena gustim dlačicama s obje strane. Raste u kamenjarima Mediterana u niskim grmovima. To je biljka sunca i topline, osjetljiva na mraz i previše... vlage pa je kontinentalci i posebno sjevernjaci mogu sijati i njegovati. Sije se u travnju i svibnju. Dokazano je da kadulja ima antibakterijsko, antivirusno i antifungicidno djelovanje što će reći da je dobar borac protiv bakterija, virusa i raznih gljivica, odnosno raznih upala. Pa onda, liječi želudac, crijeva, žuč, mjehur i mokraćne kanale. Pomaže kod bolesti usne šupljine, grla i krajnika. Kod kašlja, hunjavice, bronhitisa, prehlade i gripe. Sređuje mjesečnicu i hormonalne teškoće u žena. Pomaže kod neuroze i depresije. Regulator je znojenja u bolesti kao i u pubertetu, adolescenciji i klimakteriju. Poboljšava pamćenje i može spriječiti Alzheimer. Koristi kod kožnih bolesti, liječi gnojne rane i čireve Postoji mnogo vrsta kadulje od kojih u našem aroma parku imamo nekoliko: ljubičastu, kadulju s cvijetom i žuto-zelenu kadulju.
manje...
Lavanda

(lat.Lavandula officinalis) Pod imenom “lavanda”kriju se brojne biljke. U biti, postoji cijeli rod lavandi (latinski: Lavandula) kojem pripada četrdesetak različitih vrsta, brojnih križanaca te uzgojenih klonova lavandi. Najčešće vrste lavandi čija eterična ulja nalazimo na tržištu su:
više...
• prava lavanda (Lavandula officinalis, sinonimi: L. vera, L. angustifolia) • širokolisna lavanda (Lavandula spica, sinonim: L. latifolia) • španjolska lavanda (Lavandula stoechas, Čita se “stehas”) • lavandini (Lavandula x hybrida) Stanište prave lavande je u južnoj Francuskoj, gdje raste u brdima Provanse, čak do 1500 metara nadmorske visine. Ona u prirodnom staništu nikada ne raste uz more. Bliže moru raste širokolisna lavanda. U Hrvatskoj je svima poznata “hvarska lavanda”. No, to nije prava lavanda. Radi se o lavandinu, križancu prave lavande i širokolisne lavande. Čak i u Istri na obradivim površinama uglavnom ne raste lavanda, već također lavandin. Prava lavanda sadrži relativno male količine eteričnog ulja, stoga je njeno ulje relativno skupo. Nasuprot tome, lavandini daju izdašnije količine eteričnog ulja i isplativiji su za proizvodnju. Eterično ulje lavandina po mirisu daleko zaostaje u kvaliteti, a ima i posve drugačije djelovanje od eteričnog ulja prave lavande. Što se tiče samog njezinog značenja, lavanda je ljubičasta, što je boja krunske čakre, mjesta gdje se sastajemo s najvišim oblikom duhovnosti, gdje se vrhovna kozmička mudrost sjedinjuje s našom duhovnom i tjelesnom prirodom. A ljubičasta boja je u osnovi mješavina crvene i plave, odnosno, boje nagona i boje umnih sposobnosti. A to nije slučajno jer priroda ništa ne čini slučajno, a radi li se o lavandi, stječe se dojam da je stvorena upravo s ciljem iscjeljivanja I više... od toga, kako bismo uz njezinu pomoć postigli duhovni i tjelesni sklad kojemu svi težimo. Odnosno, cjelovitost, a za takvo što nužno je i tijelo i duh očistiti od brojnih otrova koje svakodnevno svjesno ili nesvjesno upijamo. I tu dolazimo do čistoće. Ime lavanda potječe od latinske riječi lavare, što znači pranje ili kupanje, ukratko, pročišćenje uha i tijela. Cvjetovi lavande od davnina su se koristili u kupkama, u svrhu pročišćenja tijela i duha. Grci su smatrali da ova biljka dobro djeluje na širenje umnih sposobnosti, pa su imali običaj premazivati uljem od lavande čelo i tjeme. No čini se da je Diogen, filozof poznat po svojoj mudrosti, u određenom trenutku došao do zaključka kako ga je znatno bolje utrljati u stopala i noge, jer na taj način, njegov miris će se odozdo širiti prema gore, tako da će njime, najzad, biti obavijeno cijelo tijelo. Otada pa nadalje, ulje lavande koristilo se upravo na taj način, što je, metafizički gledano, nadasve smisleno, budući da tako povezujemo naša niža energetska središta s višima, čime je zajamčen pravilan protok energije i ukupan sklad. Razlog zbog kojeg lavandu s punim pravom možemo nazvati božanstvenom, krije se i u univerzalnosti njezine primjene. Već približno 2500 godina, ta grmolika biljka podrijetlom s grčkih otoka, učestalo se koristi pri liječenju unutarnjih i vanjskih tjelesnih boljki, a zahvaljujući blagotvornim umirujućim svojstvima, odlično djeluje i na psihu, te stanja poput nesanice, depresije i anksioznosti. Rimljani su imali običaj u vodu za pranje rublja stavljati lavandu, što je, obzirom na njezina antiseptička i antibakterijska svojstva bio nadasve mudar potez, osobito pri pranju rublja brojnih ranjenih vojnika. Znatno kasnije, u vrijeme kada je kuga vladala Europom, mnogi su se spasili od sigurne smrti tako što su pri kontaktu s drugim ljudima, nos i usta zaštitili rupčićima natopljenim lavandinom vodicom. Zahvaljujući blagotvornim svojstvima sprječavanja infekcije, lavanda je, u nedostatku drugih lijekova, tijekom oba svjetska rata često korištena pri dezinfekciji rana. Svestrana lavanda pomaže i pri uklanjaju boli. Njezin blag miris općenito smiruje, opušta i otklanja osjećaj napetosti, pa se eterično ulje lavande može koristiti i za masažu, a pouzdano pomaže kod reumatskih bolova i bolova mišića. Eteričnim uljem lavande možemo se poslužiti i za inhaliranje, tako što ćemo nekoliko kapljica nakapati u posudu vruće vode. Time ćemo pročistiti dišne putove i osvježiti cijeli organizam. Jastučić punjen lavandom osigurat će lak i miran san. A sudeći po drvenom običaju koji nalaže da se netom vjenčanim parovima uz uzglavlje bračne postelje stavi buketić cvjetova lavande, i uzbudljive trenutke u dvoje. U skladu s tim, od pamtivijeka se vjeruje da će stručak lavande obješen iznad ulaznih vrata, zaštiti ukućane od zlih sila i uroka. Također, tradicionalno se smatra da sadnja, uzgoj i uporaba lavande donosi sreću. Uz sve navedeno, njezin miris riješit će nas nepoželjnog društva kukaca poput komaraca i moljaca.
manje...
Timijan

(lat. Thymus vulgaris) najpoznatije vrste su obični timijan (Thymus vulgaris) i majčina dušica (Thymus serpyllum). Poznat je i pod nazivima prava majčina dušica, vrtna majčina dušica, babja dušica i vrisak. Naoko vidljiva razlika između timijana i majčine dušica jest to što timijan raste uspravno, a majčina dušica puže.
više...
Ako stabljičice stoje uspravno, u rukama držite timijan; ako se povaljuju prema rubovima tegle k’o da su lagano sjele, držite majčinu dušicu. Timijan cvate bijelim ili lagano ružičastim cvjetićima, a vjenčić je tamno ružičaste boje (oni pri vrhu listići prije cvjetića). Majčina dušica cvate tamnije ružičasto i cvjetići su koncentriraniji pri samom vrhu stabljike.Timijan je jedan od jeftinijih i svakome dostupnih lijekova. Tradicionalno se upotrebljava za liječenje anemije, groznice, probavnih smetnji, zadaha i - mamurluka. Smatra se da je učinkovit protiv svih vrsta grčeva i da ublažava tegobe tijekom PMS-a. Timijan je blagotvoran po želudac zbog toga se često koristi u pripremi jela. Preporučljiv je za djecu, jer tjera parazite, pogotovo gliste, a uz to jača dječji organizam. Timijan snaži pluća i čisti ih od sluzi. Djeluje protiv svih vrsta grčeva, kašlja, bronhitisa, astme i otežanog disanja. Umiruje živce, ali ne uspavljuje. Uzmite ga ako patite od napetosti, uzrujanosti, nesanice, noćnih mora i glavobolja. Timijanov čaj pomaže kod kašlja i bronhitisa i djeluje antiseptički pa ga grgljajte kod upale grla. Pije se u vrijeme prehlada kao preventiva.Postoji više... vrsta eteričnih ulja timijana koja se razlikuju po kemijskom sastavu i djelovanju. Svima im je zajednička velika ljekovitost. Kemotip timol (vrsta ulja u kojem prevladava timol) ima moćno antiseptično djelovanje. Odstranjuje viruse i bakterije. Kapsule s timolom vrlo su djelotvorne kod urinarnih i dišnih infekcija. Zbog jakog djelovanja može iritirati kožu i sluznicu pa se koristi razrijeđeno. Kemotip linalol ima jako antimikrobno i antigljivično djelovanje. Koristi se kod dišnih i urinarnih infekcija te problema s aknama. Puno je blaži od timola. Kemotip geraniol učinkovit je protiv gljivica roda Candida, Trychophyton i Microsporum te plijesni Aspergillus. Koristi se u liječenju gljivičnih i bakterijskih infekcija urinarnog trakta te kao pomoć tijekom porođaja. Kemotip tujenol-4 rabi se protiv klamidije, reumatskih oboljenja i opće slabosti organizma. Kemotip p-cimen ima moćno analgetičko i protuupalno djelovanje pa je odlično sredstvo za reumatoidni artritis i bolove u mišićima. Timijan je prepoznat i kao začin u kulinarstvu: idealno se slaže sa češnjakom, rajčicom, maslinama i vinom i tako čini idealnu podlogu za mediteransku kuhinju. Koristi se i u pripremi juha, salata, jela od povrća, marinada i umaka. Ne smeta mu dugo kuhanje.
manje...
Melisa-Matičnjak

ovo je divna biljka ugodnog limunastog mirisa, srodnik je kadulje i lavande. Ime matičnjak (lat.Melissa officinalis) dolazi od činjenice da ga vole pčele, a još ga nazivaju i melisa, limunčica, maternjak, pčelinja metvica itd. Matičnjak je jedna od malobrojnih biljaka koje su istovremeno ljekovite, mirisne, ukrasne, začinske, aromatične, medonosne i imaju industrijsku primjenu. U liječenju je zastupljen i cijenjen od davnina. Ljekovito djelovanje matičnjaka: pomaže kod depresije i stresa smanjuje glavobolje potiče miran san pomaže kod prekomjernog rada štitnjače smanjuje visoku temperaturu ublažava trudničke mučnine i menstrualne grčeve pomaže kod herpes simplexa povećava kreativnost i koncentraciju Matičnjakom možete začinjavati bilo koje jelo u koje biste stavili limun.
Kamilica

Kamilica u našim krajevima je široko rasprostranjena biljka, a njen čaj je svakako jedan od omiljenijih napitaka. Postoji više... vrsta kamilice, a najljekovitije su rimska i njemačka kamilica. U Hrvatskoj se najčešće upotrebljava njemačka kamilica, koja korijene vuče iz Europe i sjeverozapadne Azije. Kamilica je zbog svoje ljekovitosti štovana u drevnom Egiptu iznad svih ostalih biljaka. Egipatske plemkinje su njene latice koristile u različitim preparatima za ljepotu.
više...
Grčki liječnici prepisivali su je kod vrućice i ženskih bolesti. Kamilica je jedna od “Devet svetih biljka” u drevnom anglo – saksonskom manuskriptu “Lacnunga”.Primjena kamilice je široka, od brige za ljepotu pa do ozbiljnijih tegoba. Kamilica djeluje: protiv grčeva antiupalno antialergijski antiseptički umirujuće kao probavni stimulans kao blagi analgetik protiv menstrualnih bolova opušta mišiće njeguje problematičnu kožu poboljšava funkciju jetre jača kosu Njena ljekovitost izvire iz cvjetića koji sadrže hlapiva ulja, flavonoide i druge terapijske tvari. Od kamilice je najbolje koristiti cvijet, a njeno je djelovanje u prvome redu usmjereno na respiratorni, probavni i živčani sustav. Ako se bere u svom vrtu, odmah je spremiti na vrlo suho i tamnije mjesto na kojem se može dobro osušiti jer u suprotnom kamilica izgubi svoju lijepu, ugodno žutu boju.Kako se radi o nježnom cvijetu, nemojte ga previše... dirati prstima jer se pri trenju uništi ne samo cvijet, već se izgubi i ugodan miris.
manje...
Mažuran

(lat.Origanum majorana) je začinska biljka koja cvate od lipnja do rujna i bolje ga je brati prije nego što procvate. Mažuran je jak začin zbog visokog postotka eteričnih ulja koje sadrži i koje mu daju specifičnu aromu. Listovi su izvrstan dodatak jelima od krumpira, juhama, umacima, kobasicama, mahunastom povrću itd. Mažuran je vrlo sličan origanu. Porijeklom je iz Male Azije i Sjeverne Afrike. Mažuran ima slatkasti, pomalo cvijetni miris, te slatko-gorki okus, koji blago podsjeća na pepermint. Origano je mirisom i aromom puno intenzivniji. Mažuran se koristi svjež, onda je aromatičniji, jelima se dodaje list na kraju kuhanja, jer dužim kuhanjem gubi aromu. Mažuran možemo koristiti i sušen, tada koristimo cijelu biljku, sa stabljikom i cvijetom. Sušenog dodajemo na početku kuhanja.
Bosiljak

(lat. Ocimum basilicum) je jednogodišnja začinska biljka porijeklom iz Indije, danas rasprostranjena na cijelom Mediteranu, zbog čega je nezaobilazna u mediteranskoj kuhinji. Naziv basilicum latinizirana je izvedenica od grčke riječi basileos, što znači \"kralj\", čime bosiljak stoljećima dokazuje svoju važnost. Cvate od svibnja do rujna, cvjetovi su ružičaste ili bijele boje i cijela biljka je aromatična, a posebno listovi koji imaju slatkast aromatičan, oštar okus.
više...
Sadrže 0,3-0,8% eteričnog ulja, tanin saponin i gorke tvari. U eteričnome ulju bosiljka ima estragola ili metilkavikola koji podsjeća na anis. On također sadrži linalol, cineol i druge antiseptičke sastojke koji uništavaju štetne bakterije u hrani i sprječavaju njihov rast. Zbog toga se koristi kao prirodni konzervans. Bosiljak, kao i većina začinskoga bilja koje jelu daje karakterističan okus, odlična je zamjena za sol pa način prehrane u kojemu umjesto soli koristimo začinsko bilje posredno djeluje i na snižavanje visokog tlaka i uklanjanje celulita. Osim što poboljšava okus i obogaćuje miris mnogih jela, bosiljak svojim sastojcima povoljno utječe na zdravlje organizma. Bosiljak potiče apetit te povoljno utječe na probavu i ravnotežu crijevne flore. Bosiljak možete rezati na podjednake trakice, tzv. chiffonade, i upotrijebiti ih kao fini gurmanski dodatak za juhe, umake i bruschette. Svježe natrgani listovi bosiljka odlični su za salatu od narezane rajčice. Jedan od najpoznatijih umaka od bosiljka je pesto, a priprema se od svježih listova bosiljka, češnjaka, pinjola, maslinova ulja i naribanog parmezana. Bosiljak je jako dobro dodavati masnim jelima, kao što su masna svinjska pečenka, ragu, ovčetina ili pečena guska, jer će uz dodatak bosiljka jela biti ukusnija i lakše probavljiva. Sušeni bosiljak ima jači okus od svježega pa ga dodajte u variva i razna druga jela od povrća, ponajprije od graška i graha, razne salate i namaze.
manje...