O destinaciji
U podnožju jedne od najistaknutijih tvrđava na hrvatskome tlu, udaljen samo 10 kilometara od Splita, nalazi se Klis. Smješten između planina Kozjaka na istoku te Mosora na zapadu, gdje se susreću mediteranska i kontinentalna Dalmacija, u povijesti je zbog svog strateškog značaja imao istaknuti obrambeni položaj, a o njemu se pisalo kao o ''nepristupačnoj hridini između Kozjaka i Mosora''. Upravo tom specifičnom geografskom položaju zbog kojeg je predstavljao neosvojivu utvrdu, Klis duguje svoju burnu i bogatu prošlost.
Već od 2. stoljeća prije Krista na ovom području prebiva ilirsko pleme Delmata, a vjeruje se da su ilirska plemena nastanjivala šire kliško područje zbog konfiguracije tla vrlo povoljne za stočarstvo, ovčarstvo i kozarstvo, čemu se još može dodati i vrijednost pitke vode ali i strateška važnost Mosora, Kozjaka te hridine na kojoj je kasnije podignuta tvrđava Klis.
Doseljenje Hrvata u 7. stoljeću najznačajniji je događaj u kliškoj prošlosti jer dva stoljeća kasnije Klis postaje vladarski posjed te sjedište starohrvatske Primorske ili Kliške županije, odnosno sjedište hrvatskih knezova i kraljeva Trpimirovića, a sam knez Trpimir ga spominje u svojoj ispravi iz 852. godine kao svoje imanje – dvor. Krajem 9. stoljeća odumire hrvatska narodna dinastija i Klis dolazi pod vlast hrvatsko-ugarskih krajeva. Krajem 13. stoljeća Klisom vlada najmoćnija hrvatska plemićka obitelj bribirskih knezova Šubića, a u 14. stoljeću grad je opet pod kraljevom zaštitom.Ipak, najburnije razdoblje kliške povijesti nastaje početkom 16. stoljeća za vrijeme najvećeg prodora Turaka u hrvatske krajeve. Klis su Turci osvojili 1537. godine, što im je olakšalo zauzimanje Solina i prodor u Kaštela preko južnih obronaka Kozjaka.
Ipak, Split nikada nisu uspjeli zauzeti. Turci utvrđuju Klis i grade džamiju. Ovo teško razdoblje obrane od Otomanskog carstva iznjedrilo je heroje kojih se i dan danas sjećamo. Najistaknutiju ulogu u obrani Klisa imao je Petar Kružić, kapetan i knez grada Klisa, koji je dva i pol desetljeća sa svojim uskocima odolijevao turskim napadima i opsadama. Njegovom pogibijom Klis pada u turske ruke čime je izgubljena najsnažnija hrvatska utvrda u Dalmaciji. Preostali kliški uskoci nakon pada tvrđave se sele u Senj. U međuvremenu, istočna jadranska obala poprište je stalnih borbi za premoć između lokalnog stanovništva i nadmoćne sile toga vremena – Mletačke Republike.
Turci će u Klisu ostati 111 godina, a tek 1648. godine, pod vodstvom generala Foscola i uz brojno sudjelovanje domaćega puka, mletačka vojska oslobađa Klis od Turaka. Mlečani potpuno obnavljaju i znatno proširuju tvrđavu Klis, a džamiju pretvaraju u crkvu, koje ostaju pod mletačkom zastavom do 1797. kada Klis kratko preuzimaju Austrijanci, a od 1805. nakratko i Francuzi.
S propašću Austrougarske monarhije, odnosno krajem Prvog svjetskog rata, Klis dijeli sudbinu zajedno s ostatkom Hrvatske, prvo u granicama Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a potom Jugoslavije. Tijekom Drugog svjetskog rata, kliška tvrđava posljednji put služi u vojne svrhe.
Različite civilizacije i kulture koje su bile u doticaju sa stanovništvom ovog područja sa sobom su donijele i ostavile neizbrisiv trag i način života, neke u manjoj a neke u većoj mjeri. Neke su ostavile samo pokoju riječ ili običaj, dok su druge imale veliki utjecaj ostavivši tako veličanstvene spomenike. Neke su nam donijele nove i tada nam još nepoznate plodove zajedno s načinima kako ih pripremiti – receptima.
Stella Croatica je prikupila te davno zaboravljene recepte koje je lokalno stanovništvo s vremenom u nekoj mjeri izmijenilo i prilagodilo sebi, kako bi Vi, dragi naši gosti, imali priliku kušati tradicionalne delicije naših predaka.